Adam (lat. Alocasia odora) je ukrasna biljka koja vuče poreklo iz tropskih predela. Ima karakteristične velike listove, pa nosi naziv i "slonovo uvo". Pripada velikoj porodici Aracea, koja ima svoje predstavnike širom sveta, dok kod nas raste desetak vrsta. Najveći broj prirodno raste u kišnim šumama tropskih i suptropskih delova Azije i Afrike. Najpoznatije biljke iz ove porodice su kozlac, zmijina, lopara i kozličina. Adam je ranije pripadao rodu Colocasia, po kom je i dobio latinski naziv.
Adam raste kao zeljasta, zimzelena, višegodišnja biljka, koja se gaji kao dekorativna, zbog velikih ukrasnih listova. Ima veoma razgranat korenov sistem sa velikim brojem korenčića. Iz podzemnog stabla - rizoma, razvijaju se nove biljke. Stablo je jako i može dostići visinu od 2 m. Na svakom stablu se razvija list, koji je srcastog oblika i veličine i do 90 cm. Listovi su zeleni, glatki i kožasti, sa istaknutim žilama. Kada biljka dostigne starost od 4 godine, izrasta klip koji je obavijen zaštitnim listom i liči na cvet kale. Cvetovi su skupljeni u grozdaste cvasti na vrhu cvetne drške. Plodovi su crvene bobice, koje sazrevaju u jesen.
Ova biljka najbolje uspeva u tropskoj klimi. Vodi poreklo iz Jugoistočne Azije, gde se i danas može sresti u prirodi. Kod nas se gaji kao sobna biljka, pa se shodno tome i neguje. Gajenje je nešto komplikovanije, pa se ne preporučuje početnicima u gajenju sobnih biljaka. Pored toga, omiljena je biljka mnogih zbog svog dekorativnog izgleda.
Vrste adama
Adam se u prirodi može naći najviše u Japanu, Kini, Tajvanu i Bangladešu, a takođe se sreće i u Južnoj Americi i Istočnoj Australiji. U prirodi u svetu danas postoji oko osamdeset vrsta, a postoje i hibridi koji su nastali spontanim ukrštanjem. Različite vrste i hibridi se prepoznaju po listovima, zbog kojih se biljka najviše i uzgaja. Trenutno je najpoznatiji hibrid Alocasia Amazonica, koji se najviše gaji i učestvuje u stvaranju novih hibrida, a dobio je i nagradu Royal Horticultural Society. U daljem tekstu možete pročitati nešto o najpoznatijim divljim vrstama ove biljke.
Alocasia cucullata
Ova vrsta nosi naziv još i kineski taro ili Budina ruka i može se naći širom Azije. Nešto je niža vrsta, stablo je uglavnom visine do 30 cm, mada može narasti i do 80 cm. Listovi su takođe sitniji nego kod drugih vrsta, srcoliki, sa žutim flekama. Poznata je u tradicionalnoj kineskoj medicini i koristi se kao lek u slučaju ujeda zmije.
Alocasia caladium
Ova vrsta se često sreće u tropskim šumama Južne Amerike. Nosi naziv anđeoska krila. Veoma je popularna kod uzgajivača, jer joj visina ne prelazi metar. Listovi su srcasti, talasastih ivica, sa nijansama crvene, ružičaste i zelene boje.
Alocasia augustiana
Ovo je edemska vrsta Nove Gvineje. Sitnija je, a listovi imaju veoma duge lisne drške, pa izgledom podseća na puzavicu. Površina lista je naborana, zeleni su i imaju tamnije žile.
Alocasia brisbanensis
Ova vrsta je autohtona za tropske šume Istočne Australije. Veoma je visoka, može dostići 2 m, listovi su tamnozeleni i veliki, na dugačkim lisnim drškama. Cvetovi su svetlozeleni, javljaju se u leto i imaju veoma lep miris sličan ljiljanu. Otrovna je i može izazvati burnu reakciju na koži ako se dodirne.
Alocasia iowii
Ova vrsta spada u veoma popularne ukrasne biljke i vodi poreklo iz Bangladeša. Sreće se u područjima sa tropskom klimom. Ima velike listove, koji dostižu i do 60 cm i duge i tanke lisne drške. Srcastog su oblika, a posebnu čar im daju beli ukrasi koji se iz središnjeg dela listova granaju prema vrhovima.
Alocasia alocasia
Ovo je jedna od najpoznatijih vrsta iz familije Alocasia. Nešto je niža, uglavnom ne prelazi visinu od 60 cm, zbog čega je podesna za gajenje u zatvorenom prostoru. Listovi su veoma lepi, srcastog oblika, imaju nazubljene ivice i uski su. Gornja strana lista je tamnozelene boje sa belim linijama, a donja strana je ljubičasta. Vodi poreklo iz Istočne Australije ili Jugoistočne Azije.
Alocasia amazonica
Ovo je hibrid nagrađen od strane Kraljevskog hortikulturnog društva, koji se ističe lepotom svojih listova. Listovi su veličine do 30 cm na kratkim lisnim drškama, sa lica su tamnozelene boje sa belim šarama, a sa naličja su crvenkasti.
Uzgoj adama
Adam vodi poreklo iz oblasti sa tropskom klimom i nije dobro prilagođen našim klimatskim uslovima. Potrebno mu je obezbediti povoljne uslove da bi uspešno rastao kod nas.
Zemljište
Adam zahteva zemljište koje je bogato hranljivim materijama, rastresito i dobro drenirano. Odgovara mu mešavina supstrata za saksijske biljke, peska i treseta. Dobro raste na humusnom zemljištu, a podnosi i slabo kisela zemljišta.
Temperatura
Ova biljka vodi poreklo iz tropskih krajeva, pa najbolje uspeva u vlažnim i toplim oblastima. Leti mu odgovaraju više temperature i vlažnost vazduha, dok zimi miruje na vlažnom i toplom mestu. Idealna temperatura za rast je 18 - 25°C, dok niske temperature i mraz ne preživljava.
Vreme sadnje
Sadnju je najbolje obaviti u proleće, tokom aprila ili maja. Idealna temperatura za nicanje pupoljaka je 25°C. Ako se ne mogu obezbediti odgovarajući uslovi na otvorenom, biljka se sadi u zatvorenom prostoru.
Plodored
Adam vodi poreklo iz tropskih šuma, pa u prirodi raste ispod stabala i u blizini drugih biljaka. Kada se gaji kao sobna biljka, potrebno ga je posaditi u posebnu saksiju da bi se nesmetano razvijao. Da bi saksija izgledala lepše i bogatije, mogu se posaditi narcisi, lale, ljiljani, gladiole, begonije, perunika, frezija, anemone ili šumarke koje će obogatiti izgled posude.
Ako se biljka sadi u bašti, odgovara mu blizina drugih tropskih biljaka, kao što su na primer banana, kasava ili kana. Rastojanje između adama i ostalih biljaka bi trebalo biti najmanje 1 m.
Adam voli vlažno i toplo okruženje, pa je najbolje saditi biljke koje takođe preferiraju te uslove. Primeri takvih biljaka su taro, kolokazija, triostar, maranta, filadendron, kalateja, itd. Važno je zapamtiti da svaka biljka ima svoje specifične zahteve i preporuke za sadnju, pa je preporučljivo da se provere specifična uputstva za biljke koje se planiraju posaditi sa Adamom.
Period mirovanja
Adam ulazi u fazu mirovanja i u zatvorenom prostoru, kada nastupe niske temperature. U zimskim mesecima se smanjuje zalivanje i potpuno prestaje sa prihranjivanjem. U tom periodu staje vegetacija, pa ne razvija koren i nove listove. Ako su biljke bile u zemljištu na otvorenom, mogu prezimiti njihovi rizomi. Pre mraza se izvade iz zemlje, ostave 2 - 3 dana da se osuše na vazduhu, a zatim se odlažu na suvo mesto, pokriveni peskom ili mahovinom. Na proleće se mogu ponovo posaditi.
Sadnja adama
Adam je biljka koja se lako razmnožava i čija sadnja nije komplikovana. U nastavku možete pročitati koji uslovi su joj potrebni da bi se što lakše primila.
Sadnja semena
Adam se može uzgajati i setvom semena. Seme se nalazi u plodu - bobici i pre sadnje se očisti i osuši. Na klijanje povoljno deluje stratifikacija. Seje se na 1 - 2 cm dubine u mešavinu tresetne zemlje i peska. Da bi proklijalo, potrebno mu je svakodnevno zalivanje mekom vodom, na temperaturi od 25°C. Nakon dve godine se premešta u veću saksiju.
Sadnja sadnice
Adam se kao dekorativna biljka često gaji iz sadnice. Bira se zdrava i dobro razvijena biljka, koja je posađena u posebnu saksiju i ima dobro razvijen korenov sistem. Takva sadnica se sadi u saksiju koja je dvostruko veća od one u kojoj je bila, u rastresitu zemlju.
Ukoliko se gaji u zatvorenom prostoru, treba je redovno pratiti prvih meseci, dok se ne navikne na nove uslove, proveravati vlažnost supstrata i temperaturu. Prilikom sadnje potrebno je paziti na rizom. Sadi se u rastresitu i bogatu zemlju, najbolje u proleće ili jesen, da bi mogla da se navikne na uslove.
Uzgoj u bašti
Adam se kod nas ne gaji na otvorenom, jer ne podnosi niže temperature od 18°C. U toku leta, kada je temperatura odgovarajuća može se izneti na otvoreno. Tada ga je potrebno zaštititi od direktnog sunca i jačih vetrova i trebao bi biti udaljen bar 1 m od ostalih biljaka.
Uzgoj u stakleniku
Adam je biljka kojoj odgovara gajenje u stakleniku ili zimskoj bašti. Kada se gaji u zatvorenom prostoru, temperatura bi trebala biti konstantna i trebalo bi ga udaljiti od izvora toplote i direktne promaje. Potrebna mu je visoka vlažnost vazduha, koja će imitirati uslove u kojima raste u prirodi. Zalivanje se obavlja ručno, da bi se izbeglo prskanje vode po listovima, zaliva se zemljište u blizini korena.
Uzgoj u saksijama
Adam se najčešće gaji u saksijama. Kako je adam velika biljka, potrebno je odabrati saksiju koja ima dubinu od najmanje 50 cm, sa rupicama na dnu zbog bolje drenaže. Na dno saksije se stavlja šljunak, a zatim se dosipa rastresita tresetna zemlja u koju je umešan pesak. Kada se gaji u zatvorenom, treba ga udaljiti od prozora i vrata da bi se izbegla promaja. Gajenje u saksiji omogućava da se biljka preko leta iznese na otvoreno. To može biti mesto sa dosta svetlosti, ali treba izbegavati direktno sunce.
Održavanje i nega
Adam nije komplikovana biljka za gajenje i ne zahteva neku naročitu negu, kada se jednom ukoreni i izraste u zdravu biljku. U daljem tekstu možete pročitati kako da na najbolji način negujete svoju biljku.
U mere održavanja spada zaštita rizoma, ako je biljka gajena na otvorenom. Pre dolaska hladnog vremena, pokriva se mahovinom ili malčuje, čime se sprečava izmrzavanje rizoma i zemljišta.
Zalivanje
Adam je biljka kojoj odgovara vlažno zemljište, pa se naročita pažnja mora posvetiti njegovom zalivanju. Traži da supstrat u kome raste bude stalno vlažan, ali bez zadržavanja vode, jer može doći do truljenja korena. Voda za zalivanje bi trebala biti meka, nešto kiselije reakcije 4,8 - 5,2, najbolje kišnica, a mogu poslužiti i odstajala ili destilovanja voda. Tokom leta se zaliva svaki drugi dan, a zimi dva puta nedeljno. Najbolje je zalivati ga u rano jutro, da bi višak vode mogao da ispari u toku dana. Takođe je potrebno vlažiti i vazduh, a listove brisati jednom nedeljno vlažnom krpom, da bi se obezbedila što efikasnija transpiracija.
Đubrenje
Adam se đubri tri puta u toku godine. Najbolje je prihranjivati biljku kada ima nove izdanke ili pre nego što procveta. Preporučuje se korišćenje tečnog mineralnog đubriva ili đubriva u granulama. Može se đubriti i češće, jer se često zaliva, pa se hranljive materije brzo isperu iz zemljišta. Najčešće se primenjuje kalijumovo i azotovo đubrivo, ali je pre primene dobro uraditi analizu zemljišta, kako bismo znali koji mu elemenat nedostaje. Često su žuti listovi znak nedostatka minerala, ukoliko nije prisutna neka bolest ili štetočina i u tom slučaju prihranjivanje rešava problem.
Razmnožavanje
Adam se može razmnožavati pomoću rizoma koji na sebi imaju pupoljak. Deljenje se obavlja kada su pupoljci mladi, u proleće. Sade se u mešavinu tresetne zemlje i peska. Da bi se biljka primila potrebna je temperatura od najmanje 25°C uz dovoljnu vlažnost zemljišta i vazduha.
Može se razmnožavati i pomoću reznica, tako što se sa stabla odseče novi pupoljak i ostavi u suvoj tresetnoj mešavini da pusti koren. Minimalna temperatura za ovaj način razmnožavanja je 20°C.
Presađivanje
Presađivanje adama se obavlja kada preraste saksiju u kojoj je, što se prepoznaje po korenju koje izviruje iz saksije i po biljci koja postaje mlitava. Potrebno mu je dosta prostora da bi se razvijao, pa se presađuje u posudu koja je bar 10 cm šira od one u kojoj je bio. Presađivanje se obavlja u proleće ili jesen, u novi treset, vodeći računa da se ne ošteti rizom. Na taj način se odvajaju zreli rizomi i može se uzgojiti nova biljka.
Podmlađivanje
Biljka svakog proleća razvija novi list, dok se stari listovi mogu odstraniti. Na taj način biljka se podmlađuje i lepše izgleda.
Proređivanje
Kod adama iz pupoljaka na rizomu rastu nove biljke, pa se zbog toga povremeno mora proređivati. Uglavnom se to izvodi u proleće, kada se sade rizomi ili prilikom presađivanja, kada se mogu razdeliti i posaditi na više mesta.
Orezivanje
Orezivanje adama se obavlja u proleće ili jesen, što zavisi od toga da li ga treba oblikovati ili odstraniti bolesne listove. Kada se jednom ukoreni na nekom mestu, može postati veoma razgranat, pa se suvišni listovi uklanjaju. Ako na biljci postoje bolesni listovi i oni se uklanjaju, da se bolest ne bi proširila na ostale. Odsecaju se makazama na 2 cm od mesta gde se spajaju sa glavnim stablom.
Zaštita od vetra
Biljke sa velikim listovima zahtevaju zaštitu od jakih vetrova kako bi se sprečilo kidanje listova i grana i propadanje biljaka. Umesto izlaganja na otvorenom, preporučljivo je da biljku postavite u zatvoreni prostor kao što je dnevna soba ili baštensko sklonište gde nema direktnog udara vetra. Ako se biljka obavezno postavlja na otvorenom, mora se zaštititi od vetra, na primer postavljanjem zaštitnog zida ili postavljanjem biljke u kontejner sa mrežom za zaštitu.
Takođe, biljka treba da bude okrenuta prema jugu ili jugozapadu da bi bila zaštićena od hladnog severnog ili istočnog vetra. Neophodno je redovno prskati vodu, posebno u vreme jakih vetrova, kako bi se održala vlažnost listova i zaštitila biljka od sušenja.
Zaštita od mraza
Pošto Adam preferira vlažna i topla okruženja, nije preporučljivo da ostavljati ga na otvorenom tokom hladnijih meseci. Pre dolaska hladnog vremena biljku treba presaditi u veću posudu sa svežom i dobro drenirajućom zemljom i premestiti u zatvoreni prostor sa minimalnom temperaturom od 16°C. Prostor treba da bude dovoljno osvetljen, ali izbegavajte direktnu sunčevu svetlost. Zalivati ga je potrebno manje nego leti, ali zemlja ne sme biti potpuno suva. Redovno prskanje vodom, posebno ako je vazduh suv, pomoći će da lišće ostane vlažno.
Biljka ima manje potrebe za hranljivim materijama tokom hladnijeg perioda, pa je prihrana manje važna nego leti. Ako se biljka ostavi na otvorenom (na balkonu, terasi), preporuča se dodatna zaštita od vetra.
Bolesti
Adam je biljka veoma osetljiva na bolesti, a one se najčešće javljaju kao posledica nepravilne nege. U daljem tekstu možete pročitati koje su to najčešće bolesti i kako se boriti protiv njih.
Gljivična infekcija lista
Biljke napadaju mnoge gljivice, kojima naročito pogoduje vlažno i toplo vreme, a najčešće izazivaju štetu na listovima. Prenose se sporama, koje mogu ostati u zemljištu više godina i zaražavati biljke. Najčešći simptomi su žuta boja na ivicama listova ili žute fleke, koje se postepeno suše. Da bi se sprečilo razvijanje bolesti, potrebno je biljke tretirati fungicidima, a zaražene listove uklanjati.
Truljenje korijena
Ukoliko se u zemljištu ili na dnu saksije nakupi velika količina vode, može doći do truljenja korena. Znaci ove bolesti su sušenje biljke, slaba stabljika i tamna boja na dnu stabla. Bolest se može sprečiti izborom zemljišta sa dobrom drenažom, kao i umerenim zalivanjem u skladu sa dobom godine.
Štetočine
Osim što adama napadaju bolesti, mogu mu naškoditi i neke štetočine, koje lako prelaze na njega sa drugih sobnih biljaka.
Crveni pauk
Pojavi crvenog pauka naročito odgovaraju prostorije sa toplim i suvim vazduhom. Simptomi njegovog napada su žute fleke po listovima, a mogu se uočiti i sitne mreže koje plete. Odstranjuje se ručno, tako što se listovi obrišu sa lica i naličja ili se tretiraju pesticidima.
Lisni mineri
Lisni mineri polažu jaja na donjoj strani listova. Iz njih se razvijaju larve, koje se uvlače u list i hrane se biljnim sokovima. Njihova pojava se prepoznaje po rupicama na naličju listova. Ako je jači napad ovih štetočina, listovi mogu da se osuše i odumru. Odrasli insekti mogu da se odstrane usisavanjem sa lisova, a larve se tretiraju insekticidima. Lako prelaze sa biljke na biljku, zbog čega se zaraženi listovi odmah uklanjaju.
Upotreba adama
Kod nas se adam gaji jedino kao ukrasna sobna biljka, dok je u oblastima iz kojih vodi poreklo služio i u medicini.
U Jugoistočnoj Aziji, stabljike adama su od davnina korištene u tradicionalnoj medicini i za pravljenje losiona. Kuvani rizom je pomagao kod probavnih smetnji i želučanih bolova. Postojalo je verovanje da sirovi rizom ima ulogu u borbi protiv kolere. Krema spravljena od samlevenog korena se koristila kod ujeda insekata ili zmija i za lečenje kožnih oboljenja.
Međutim, postoje i otrovne vrste adama i dodir sa njima može prouzrokovati reakciju na koži. Ukoliko se pojedu bobice ove biljke ili neki njen deo, može doći do smrtnog ishoda.
Zanimljivosti
Adam vodi poreklo iz Jugoistočne Azije, odakle se proširio u obližnje zemlje. Nekada su ga koristili za izradu lekova, a biljka je bila čest motiv na starim slikama. Njegovi čvrsti i veliki listovi služili su često za pokrivanje nadstrešnica.
Zbog svojih lepih listova i veličine biljke, kolonizatori su je prevezli u Evropu, gde postaje popularan i razvijaju se novi hibridi. Danas je veoma cenjena ukrasna biljka, koja se gaji širom sveta.
Kod adama dolazi do pojave koja se naziva gutacija - kada biljka usled prekomernog zalivanja izlučuje višak vode kroz pore, kako bi se smanjio pritisak u žilama. Ova pojava se manifestuje kao kapi vode na vrhovima listova i podseća na suze, pa se verovalo da adam "plače" ako se gaji sam i daleko od drugih biljaka.
Foto: Kew on Flickr / CC
Ostavite odgovor